Priča o jednom preletu

Boris Kožuh, Aeroklub Split

U četvrtak  15. 8. 2019 na prvenstvu Hrvatske u Sinju je bio idealan zadatak za pilote s malo iskustva i malo kilometara preleta. Napraviti ćemo plan takvog preleta s glavnim načelom: letenje praktički bez rizika za prinudno slijetanje izvan aerodroma. Radi toga ćemo izabrati najkraću moguću izvedbu zadatka. To znači, da ćemo svaki cilindar samo taknuti, bez letenja dublje u cilindar. Ako raspolažemo dobrom navigacijskom opremom biti će mnogo lakše. Ako imamo u jedrilici samo kompas i kartu, morati ćemo ulaziti, za svaki slučaj, bar kilometar u cilindre.  Vremeplov ne postoji pa se nećemo moći natjecati na tom prvenstvu. Zato ćemo samo zamisliti taj prelet i neki sasvim običan dan od svibnja do kolovoza. Vjetra skoro uopće nema, baze kumulusa su iznad 2200 metara, a početak termike oko 11 sati. Da bi smanjili stres zbog udaljavanja od aerodroma, pojedine dionice preleta smo planirali tako, da se vraćamo svaki put do Sinja. Ako dobro pogledamo kartu s čitavim zadatkom, vidjeti ćemo da sve linije preleta prolaze vrlo blizu Sinja. Zbog toga, vraćajući se svaki put do Sinja, samo neznatno produžavamo liniju preleta. To vrlo malo otežava izvedbu, ali znatno smanjuje stres.  Ako je to jedan od naših prvih preleta, letjeti ćemo od dizanja do dizanja brzinom najbolje finese. Ako ne uspijevamo točno održavati tu brzinu, bolje da letimo malo većom brzinom, nego malo manjom. Izračunavajući potrebne visine, pretpostavili smo da jedrilica ima finesu oko 38-40.

Zadatak

PLAN PRELETA

Od startne linije u Sinju do prvog cilindra Štikovo je udaljenost 25 km. S visinom 1800 m iznad Sinja možemo bez dodatnog penjanja dotaknuti prvi cilindar i vratiti se nad Sinj. Vraćajući se prema Sinju, ako ne nađemo baš ni jedno dizanje i ne popnemo, sletjeti ćemo na aerodrom i znati da nam je uspjelo preletjeti prvih 50 kilometara. 

Ako na putu do prvog cilindra ili na povratku do Sinja nađemo dizanje i popnemo bar 500 – 600 m možemo nastaviti od Sinja do početka drugog cilindra Aržano. To je od aerodroma još samo oko 14 km. Za let od aerodroma do cilindra Aržano i natrag treba nam oko 800 m visine. Povratci od cilindara do Sinja malo povećavaju udaljenost koju moramo preći i donose mali gubitak vremena, ali naše glavno načelo je: bez rizika! Zato se svaki put vraćamo do Sinja i tek tada odlučujemo o nastavku preleta.

Ako nakon povratka od cilindra Štikovo nad Sinj budemo imali bar 1000 m iznad aerodroma, možemo bez rizika odletjeti prema cilindru Aržano, dotaknuti ga i vratiti se do Sinja. Time bi već dužina preleta bila oko 80 kilometara.

Nakon povratka od Aržana do Sinja se odlučujemo hoćemo li letjeti dalje po zadatku. Za siguran let bez rizika od aerodroma do početka trećeg cilindra Strmica i natrag treba nam oko 2500 m visine. Imamo nekoliko mogućnosti:

I. Ako iznad aerodroma Sinj imamo 1100 m, odletjeti ćemo prema cilindru Strmica samo oko 15 km i ako ne nađemo dizanje, vratiti se. Time bi prelet već imao skoro 100 km.

II. Ako iznad aerodroma imamo 2000 m odletjeti ćemo prema cilindru Strmica oko 25 km i ako ne nađemo dizanje, vratiti se. Time bi prelet već imao skoro 120 km.

III. Ako iznad aerodroma imamo 2500 m odletjeti ćemo prema cilindru Strmica oko 30 km i ako ne nađemo dizanje, vratiti se. Time bi prelet već imao skoro 130 km. S tom visinom bi uistinu mogli doletjeti do cilindra i vratiti se u zonu aerodroma. Ali zbog sigurnosti se u to nećemo pouzdavati. Rekli smo bez rizika i tako ćemo se odlučivati.

Ako u tih 20-30 km nađemo dizanje i opet popnemo do 2000-2500 m možemo bez rizika nastaviti let do cilindra Strmica i vratiti se u Sinj. Ovaj cilindar je najudaljeniji od Sinja. Ako namjeravamo negdje malo produžiti let dublje prema centru cilindra, to nikako ne dolazi u obzir ovdje. Približavajući se ovom cilindru moramo naročito paziti na visinu. Od ruba cilindra do Sinja ima 40 km. Znači da na tom mjestu moramo imati visinu najmanje 1600 m.

Kad dođemo u zonu na 500 m još možemo odletjeti do četvrtog cilindra Orlovac. Za dodir toga cilindra dovoljno je udaljiti se od aerodroma samo 5 km i vratiti se na slijetanje. Prelet nam je uspio. Ako imamo dovoljno visine, možemo dati sebi duška i u tom cilindru odletjeti do centra ili čak do udaljenog ruba. Time bi još produžili ionako lijep prelet, a sebi bi dokazali, da možemo i više od minimuma. Ako dođemo do centra, produžiti ćemo prelet za 2×6 km, a do krajnjeg ruba 2×12 km. Na krajnjem rubu cilindra moramo imati oko 800 metara visine.

HURA! IZVRŠILI SMO ZADANI PRELET. Brzina i nije toliko važna, jer najveću radost ionako daje ispunjenje zadatka. Dužina preleta je oko 155 km. Ako je let od startne crte do cilja trajao 2 sata i 30 minuta, tada je prosječna brzina na preletu bila 62 km/h.

Planiranje olakšava izvršenje zadatka i što je mnogo važnije – bitno smanjuje stres od rizika za slijetanje izvan aerodroma. Znam, da je lakše sjediti uz računalo i pričati o preletu, a teže je sjediti u jedrilici i letjeti po zadatku.

Pričajući ovu priču moja namjera nije bila nagovoriti čitaoca na opisani prelet. Htio sam samo nazorno pokazati nepotreban strah pred udaljavanjem od aerodroma te kako čak pilot sa manje od pedeset sati letenja i sa samo desetak termičkih jedrenja, može uspješno završiti takmičarski zadatak. Na sličan način se treba pripremati za prelete te postizati uspjehe i doživljavati radost.

Morda vam bo všeč tudi...

Dodaj odgovor

Vaš e-naslov ne bo objavljen. * označuje zahtevana polja